Vrijedan projekt istraživanja kulturno-povijesne i prirodne baštine zapadnog dijela Čiova ušlo je u novu fazu, te je tijekom ožujka ove godine LiDAR i aerofotogrametrijskim snimanjem potvrđeno porijeklo nekih lokaliteta još iz doba paleolitika. Ovo novo istraživanje provedeno je uz financijsku podršku Općine Okrug i Splitsko dalmatinske županije.
Što su do sada otkrili članovi istraživačkog tima?
Bogata kulturno-povijesna i prirodna baština otoka Čiova, izuzetno je slabo valorizirana i u znanstveno-stručnom i u širem društvenom smislu. Riječ je o prostoru koji je povijesno pripadao teritoriju trogirske komune, čiji kontinuirani razvoj pratimo od početka brončanog doba – preko razvoja tragurijske željeznodobne zajednice, snažnog urbanističkog i gospodarskog razvoja u antičkom razdoblju i razvoja selišta i seoskih maritimnih i poljoprivrednih gospodarstava u srednjem i novom vijeku – do danas. Na otoku su tako zabilježena nalazišta iz brončanog i željeznog doba, dok su u antici otočne resurse koristili snažni rezidencijalno-gospodarski kompleksi koji su imali značajnu ulogu u pomorskog plovidbi i kontroli trogirskog akvatorija. U ove, očito visokom staležu primjerene, ladanjske posjede otoka Čiova (lat. Boa) šalju se i rimski politički zatvorenici na služenje kazne.
Poput otoka Brača i Šolte, otok Čiovo je tijekom kasnoantičkog i srednjovjekovnog razdoblja bio poznato obitavalište pustinjaka i monaha. Na sjeveroistočnom rubu otočića Sv. Fumija već je u ranokršćanskom razdoblju podignuta crkvica sv. Eufemije kao monaško središte sa samostanskim kompleksom, smješteno na kasnoantičkoj istočnojadranskoj navigacijskoj ruti. U srednjem vijeku otok sa samostanom i čiovska obala u neposrednoj blizini posjed su najvećeg i najutjecajnijeg trogirskog benediktinskog samostana ranog i razvijenog srednjeg vijeka – samostana sv. Ivana Krstitelja (ugašen u 2. polovici 15. stoljeća) – a prema predaji je na otok iz Trogira pred napadom Mongola skriven i ugarsko-hrvatski kralj Bela IV., po kojemu otočić sa zapadne strane Sv. Fumije nosi ime Kraljevac.
O značaju luke i samostanskog posjeda govore i povijesni kartografski podaci prema kojima znamo da se put koji je iz trogirskog predgrađa vodio u uvalu Saldun i dalje prema jugu nazivao upravo Put sv. Eufemije – dok povijesni izvori poput Ivana Lucića svjedoče o važnosti područja otoka Sv. Fumija s uvalama Dugom, Širokom i Pišćenom za pomorsku navigaciju i opskrbu pitkom vodom – a cijelo se područje na povijesnim i navigacijskim kartama bilježi kao luka sv. Eufemije.
U vlasništvu samostana sv. Ivana Krstitelja je i nekadašnji antički posjed u uvalama Pantera (Racetinovac) i Kancelirovac – na ovom prostoru u ranom i razvijenom srednjem vijeku samostan ima svoj hospicij – selište koji brani danas polovično očuvanom kulom/kaštelom sv. Ivana, po kojem nosi ime i uvala Kancelirovac.
Projekt „Potopljena baština: Istraživanje, zaštita i valorizacija po(d)morske baštine otoka Čiova“ Muzej grada Trogira započeo je 2022. godine u suradnji s Odjelom za arheologiju Sveučilišta u Zadru s namjerom poticanja valorizacije maritimne i prirodne baštine zapadnog dijela Čiova s ciljem njezine dugoročne zaštite kroz promociju i prezentaciju unutar održivog turističkog, gospodarskog i prostornog razvoja na području Općine Okrug.
Kao projekt koji evidentira i štiti kulturno-povijesnu baštinu Općine Okrug kao nasljeđe i dio njezinog identiteta, ali i kao vitalni resurs i jedan od najvažnijih potencijala za njezin daljnji razvoj, projekt od početka podupire Općina Okrug – a kao vrijedan ga je od početka prepoznao i podržao Upravni odjel za turizam, pomorstvo i promet Splitsko-dalmatinske županije.
Projekt obuhvaća podmorski i kopneni terenski pregled, evidentiranje i dokumentiranje nalazišta maritimne baštine u zapadnom dijelu otoka Čiova, odnosno poluotoka čije izvorno ime Okruk danas baštini općina. Riječ je o lokalitetima koji nisu registrirani i evidentirani u prostornim planovima Općine Okrug te su pod stalnom prijetnjom devastacije zbog izgradnje planirane postojećim prostornom planovima, kao i neplanske gradnje koja se na području Općine intenzivno odvija.
Uz registraciju i zaštitu maritimne baštine otoka Čiova, projekt predstavlja i prvi korak ka senzibiliziranju lokalne javnosti s kulturno-povijesnim nasljeđem otoka, povezivanju arheologije s lokalnom turističkom ponudom, promociji maritimnih lokaliteta i krajolika i njihovom korištenju kao kulturnog i ekonomskog resursa u funkciji izgradnje lokalnog identiteta te osnaživanja održivog ekonomskog i društvenog razvoja – što u konačnici omogućuje dugotrajno očuvanje ovog nasljeđa za buduće generacije.
Tijekom 2022., 2023. i 2024. godine projekt je obuhvatio podmorski i kopneni arheološki terenski pregled (rekognosciranje) povijesno značajne luke sv. Eufemije (uvala Duga – otok Sv. Fumija) s (kasno)antičkim i srednjovjekovnim rezidencijalno-gospodarskim kompleksom s crkvom sv. Eufemije na otoku Sv. Fumija, uvalama Široka i Duga na jugozapadnoj obali Čiova i otočićem Kraljevac sa zapadne strane o. Sv. Fumija(na fotografiji). Uz luku sv. Eufemije, projekt je obuhvatio i uvalu Racetinovac (Pantera) na sjeverozapadnoj obali otoka, također s ostacima antičkog rezidencijalno-gospodarskog kompleksa s pripadajućom solanom i ribnjakom.
Uz tragove pomorske navigacije i korištenja luke sv. Eufemije (uvala Duga, poluotočić Labadusa, uvala Široka) u kojima su registrirani ulomci keramičkih i staklenih predmeta od helenističkog razdoblja do novog vijeka – na širem prostoru pregledanog podmorja utvrđeni su izvori sirovine rožnjaka, a u uvali Široka pronađene su i kremene izrađevine koje je moguće okvirno datirati u razdoblje gornjeg paleolitika. Kopneni terenski pregled preliminarno je odredio prostornu okupaciju otoka sv. Fumija u rimskom razdoblju – pri čemu distribucija registriranih keramičkih nalaza ukazuje na postojanje niza objekata smještenih u dužini od oko 350 m uz sjevernu obalu središnjeg dijela otoka – nasuprot uvale Široka, na čijoj je istočnoj obali također registrirano postojanje objek(a)ta s cisternom. Podmorski je terenski pregled pak otkrio i ostatke potopljenog obalnog zida kompleksa maritimne vile na sv. Fumiji. Preliminarni rezultati dosadašnjih podmorskih istraživanja publicirani su u godišnjaku Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru IN SITU (https://doi.org/10.15291/is.4601).
Na sjevernoj pak strani zapadnog dijela Čiova, u uvali Pantera, potvrđeno je postojanje ostataka antičkih podvodnih struktura – ostataka solana i manjeg pristaništa, a uz mnogobrojni keramički materijal koji ukazuje na snažan intezitet življenja i korištenja šireg prostora uvale u razdoblju od 1. stoljeća pr. n. e. do 6./7. stoljeća, pronađene su i kremene izrađevine koje po preliminarnoj analizi pripadaju razdoblju srednjeg paleolitika (musterijena), odnosno populaciji Neandertalaca koja je za vrijeme posljednjeg ledenog doba nastanjivala bazen današnjeg Kaštelanskog zaljeva.
U 2025. godini aktivnosti PBOC projekta započele su s aerofotogrametrijskim i LiDAR snimanjem (laserskim skeniranjem) zapadnog dijela otoka Čiova te otoka Sv. Fumija i Kraljevac s ciljem detaljnog dokumentiranja prostora na kojima se pružaju navedeni baštinski lokaliteti kako bi se dobio detaljan uvid u njihove površinske arhitektonske ostatake – budući da iste nije moguće utvrditi kopnenim terenskim pregledom i/ili analizom zračnih fotografija jer se radi o područjima intenzivno prekrivenima šumom, makijom i niskom vegetacijom.
Aerofotogrametrijsko i LiDAR snimanje je obuhvatilo ukupno pet lokacija – brda Gornja glavica i Stražnica (karta: 1), uvale Racetinovac i Kancelirovac (karta: 2), uvalu Široka i padine iznad nje (karta: 3) te otočiće Fumija (karta: 4) i Kraljevac (karta: 5).
Snimanje su početkom ožujka obavili suradnici Muzeja Tomislav Zojčeski i Eva Buća, mag. arheolozi, djelatnici tvrtke Ruina d.o.o. iz Šibenika. Kroz tri radna dana i ukupno 9 letova, snimanje je obuhvatilo površinu od ukupno 254 hektara.
Za terenski proces snimanja korištena je bespilotna letjelica proizvođača DJI, model Matrice 300 RTK, sa senzorom L1 Zenmuse pomoću kojeg su istovremeno uzimane fotografije za aerofotogrametrijski ortofoto mozaik te skenirana površina za izradu digitalnog 3D oblaka točaka. Paralelno fotografiranje s radom 3D laserskog LiDAR senzora također je omogućilo izradu obojanog RGB oblaka točaka.
Preliminarna računalna obrada prikupljenih podataka obuhvatila je obradu grubih (sirovih) podataka čiji je rezultat kreiranje digitalnog visinskog modela tla bez vegetacije, nakon čega je moguće pristupiti izradi različitih vizualizacija reljefa.
Međusobnom kombinacijom različitih vizualizacija te usporednom analizom topografskih karata, povijesnih karata, fotogrametrijskog orto-foto mozaika, povijesnih zračnih fotografija – u nastavku obrade podataka pristupiti će se izradi baze u geografskom informativnom sustavu (GIS) i detaljnoj interpretaciji rezultata snimanja – koja će u kombinaciji s podacima prikupljenim terenskim pregledom predstavljati baznu dokumentaciju baštinskih lokaliteta u zapadnim dijelu Čiova – svojevrsni registar s njihovim „osobnim“ podacima na kojemu će se temeljiti njihova zaštita kao i daljnja istraživanja.
Osim detaljne obrada i interpretacije snimljenih podataka, u nastavku projekta u 2025. godini očekuje nas i detaljna obrada materijala prikupljenog podmorskim i kopnenim terenskim pregledom, pisanje izvještaja, predstavljanje dosadašnjih rezultata javnosti, i naravno, nova terenska istraživanja.
Vrijedi na kraju zahvaliti vrijednim članovima istraživačkog tima PBOC projekta; Lujana Paraman, dipl. arheol., viša kustosica Muzeja grada Trogira, izv. prof. dr. sc. Mate Parica, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru,
dr. sc. Filomena Sirovica, viša kustosica dokumentaristica Arheološkog muzeja u Zagrebu
Mario Bodružić, dipl. arheol., doktorand Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, te
Tomislav Zojčeski, mag. archeol., Ruina d.o.o. Šibenik.
Ojdana Koharević
