Svjetioničarka

Prije 123 godine smo dobili prvu samostalnu svjetioničarku. Taj se jedinstveni slučaj na našim prostorima nije dogodio planski; niti je potrajao. Nakon 6 mjeseci samostalnog rada, svjetioničarka Eudoksija mora napustiti lanternu, pa u posljednjem obraćanju Pomorskoj Vladi moli za dozvolu da ostane još 2 tjedna kako bi sve pospremila i sredila si odjeću za put.

Od tada, pa sve do danas nismo imali ni jednu službenu svjetioničarku. Je li vrijeme??

“Život na škoju bio je prožet svakojakim nevoljama i nesrećama, no sve to nije bilo ništa dok se prije godinu dana nije teško razboljela sestra Ana, koja nas je nakon ogromnih troškova tijekom neuspješnog liječenja 24. siječnja zauvijek napustila. Njena grozna smrt od tuberkoloze je obitelj dovela do krajnjega očaja, te se i Petar koji je bio vječno lošega zdravlja razboli i nakon kraće liječničke intervencije i on umre pet dana nakon sestre.

Ne mogu riječima opisati stanje očaja i jada u kojemu sam se naprasno našla. Pored svega morati ću otići sa svjetionika, što znači da sam se našla praktički na ulici bez prihoda sa troškovima zbrinjavanja tijela svojih bližnjih. Zato molim Pomorsku Vladu da mi pomogne u financiranju troškova dva pristojna pogreba, dva lijesa, kao i troškove barke i barkariola koji će prevesti preminule do Lapada. Podsjećam da je moja obitelj, odnosno otac, majka i brat služila časno više godina na lanterni, te ih svakako treba časno ispratiti. Molim i za bratovu posljednju plaću, iako je preminuo dva dana prije kraja mjeseca.” – Kustrić Eudoksija, svjetioničarka, Daksa 30.1.1901.

Službeno izvješće je bilo preciznije:

“Ujutro 25. siječnja je uz obalu Dakse primijećen ljudski leš. Potom se oko 11 sati mladi Paolo Prčan, zaposlenik poljskog princa od Lodza Aleksandra Poninskog (financijski nadsavjetnik u Dubrovniku i vlasnik Dakse od 1890. god. do smrti 1914., koji je mnogo uložio u obnovu otoka) pojavio u Gružu da bi prijavio da se svjetioničareva sestra bacila u more uz sjevernu obalu otoka.

Odmah je telefonom obavještena kapetanija u Dubrovniku, te su isto popodne na teren barkom lučkog ureda izašli predstavnik lučke kapetanije Ante Ilić, okružni doktor Marcel Wendzilowiez i komunalni komesar Ivan Knego.

Na oko metar od obale otoka i na oko tri metra dubine naišli su na ljudski leš. Nakon izvlačenja iz mora indentificirana je Ana Kustrić kći Nikole i sestra Petra svjetioničara na Daksi, koja je nestala prethodne noći. Dvojica mornara su mrtvo tijelo podigli na barku pomoću male rampe i osigurano užadima prebacili na otok u jednu kapelu. Na obali je nađen i dio odjeće, svijeća i šibice, a nesretnica je na svakoj nozi imala vezan kamen od oko 8 kilograma.

Pošto nije pronađen ni jedan dodatan trag nasilja, također nije utvrđen bilo kakav oblik zaraze, naređeno je da se tijelo preda obitelji i pristupi pokopu jadnice.”

Tekst i foto: Galiola – Pharology Virtual Museum