‘Sidi lole ako ćeš do zore, šta te briga moja drva gore….Mala Mara cviće brala, mala Mara, mala Mara cviće brala… Oj!’
Ojkalo se tako u srcu Splita u prepunoj dvorani Gradske knjižnice Marka Marulića na predstavljanju vrijedne knjige profesora dr. Mate Matasa “Splitska Zagora – riječi, običaji i poznatije osobe”.
Lijepu večer u organizaciji Matice hrvatske, Ogranak Split, u suradnji s domaćinima, Gradskom knjižnicom, pohodili su oni koji su porijeklom povezani sa Zagorom, a žive u gradovima, ali i oni koji u Zagori još uvijek čuvaju ognjišta i običaje.
Bilo je na ovoj večeri mnogo govornika, sudionika no svi redom bili su itekako zanimljivi. Moderator Nediljko Marinov blistao je od sreće jer i on je iz primoštenskog zaleđa, sela Vezac, a s obzirom da je dio životnoga vijeka bio ravnatelj u Osnovnoj školi Kneza Branimira Muć bila je to prilika za susret s poznatima s toga područja.
Posebno je emotivno o knjizi i podršci autoru Mati Matasu govorila Snježana Šetka, predsjednica Matice hrvatske Ogranak Split: – U ovu knjigu ćete se zaljubiti. Živjela sam u Splitu, Zagrebu, Njemačkoj, učila, ali nisam zaboravila naše lipe riči. Nekad smo možda dolazeći u veće gradove mislili da je ta lipa rič manje vrijedna, a nije bila. Ono što ponesemo sa svojih ognjišta je ono što nas održava. Sretni smo što je na čelu Matice hrvatske Miro Gavran, jer Matica nije samo čuvarica prošlosti nego i graditeljica hrvatske budućnosti, kazala je Snježana Šetka. Osim velikoga znanja i rada na knjizi autora Mate Matasa, istaknula je i znatnu pomoć Splitsko dalmatinske županije.
Potvrdio je to i Stipe Čogelja, zamjenik župana, ponosan na svoje gene kamene jer dolazi iz Vinova Donjeg kraj Unešića.
–Drago mi je što je suradnja s našom Maticom hrvatskom u Splitu bolja nego ikada prije, hvala im što i na ovaj način čuvaju našu prirodnu i kulturnu bsštinu, kazao je Čogelja.
Lijepu večer o Zagori u sred Splita uveličala su i dva kulturno-umjetnička društva, KUU “Komaštre” iz Ogorja koja ove godine slavi 20 godina i KUD “Branimir 888” iz Muća. Nasmijali su publiku ojkalicama, a poseban pljesak dobili su oni na kojima svijet ostaje, maleni pivači ojkalice.
Urednik Zvonimir Veić bio je sretan kao dijete jer njega i autora osim ljubavi prema Zagori povezuje i dugogodišnje prijateljstvo. A dobio je i zasluženi gromoglasni pljesak kao i Mate Smolčić.
I pred kraj predstavljanja riječ je imao sam autor Mate Matas, zadovoljan što je knjiga izazvala tako veliki interes publike.
– Među ostalim, u knjizi smo donijeli i kraći rječnik splitske Zagore, zatim toponimiju ovog dijela Hrvatske, zaseoke i prezimena, izdvojene stambene i gospodarske objekte, kao i poznatije osobe vezane za Zagoru porijeklom ili doprinosom njezinom razvoju – nizao je podatke autor.
Knjiga “Splitska zagora’ čuva rječnik s 2000 odabranih i za Zagoru karakterističnih riječi s odgovarajućim tumačenjima njihova značenja. Prof Matas u maniri pravoga predavača ‘ispitivao’ je publiku ‘što je ovo, a koji je ovo predmet u kužini…’ a iz publike su se poput kviza nizali nazivi ‘samar, sadak….’ uz puno smijeha, zadovoljstva, sreće i nostalgije….’Terluci, terluke, vučija, ajme to je plela, nos’la moja baba, čekaj ovo triba zapamtiti….’ čulo se iz publike.
Autor Matas potrudio se u malo vremena ‘proći’ cijelo štivo, zainteresirati publiku, izmamiti osmijeh i po koju suzu, jer ‘u selima ima 100 ljudi, za deset godina neće biti nikoga’.
-Rekao je jedan čovjek ‘Kad umre čovjek tužno je, no još je tužnije kad umre selo. – zaključio je Matas.
Da ipak ne bi bilo pesimizma na kraju lijepe večeri o Zagori u srcu Splita pobrinuo se sam autor: Je li ovo savršena knjiga? Naravno da nije jer ništa nije savršeno u životu. Bit će i proširenog i drugog i trećeg izdanja.- kazao je Matas.
I neka bude, a ovo prvo koje se prodavalo u knjižnici već je rasprodano, no naručiti se može preko Matice hrvatske.
U jednoj knjizi više od 2000 riječi iz Zagore, fotografije (da vidite tu divotu op.a.) i u pisanoj riječi poznata lica. Spomenut ćemo samo neke od njih nasumce odabranih: Nenad Cambi,(piše Cambi ne Cambj, raspitat ćemo se o razlici i što je točno op.a.), Andrija Žižić, Ante Zekan, Ivo Ivić, Dino Rađa, Nikola Milina, te mnogi drugi.
Ovo je večer koju je trebalo doživjeti i ‘zabiližiti’, bogato štivo koje čuva našu povijest i uči nas šta je bilo i kako je bilo. Zahvalni smo im na tome i već znamo bit će tekstova u nastavcima i proširenih izdanja i promocija na većem i prostranijem mjestu. Čak ni razglas neće trebati jer kad zaojka ‘čov’k s Kamešn’ce, Promine i Svilaje čuje se do Amer’ke, a i dalje’.
Ovo su stihovi potpisane novinarke, neka ostane zapisano.
Ojdana Koharević
