‘Spli’ska ura’ o Ljubi Plenkoviću

‘Spli’ska ura’ ovoga ponedjeljka 17.ožujka bit će posvećena Ljubi Plenkoviću, pripovjedaču, među ostalome autoru čuvenoga romana ‘Splićanin’

Ljubo Plenković živio je, radio, stvarao od 1926. do 1998 godine, rođen je u splitskoj težačkoj obitelji koja usprkos neimaštini kao da je bila tribina za svakidašnje pučke šale, dosjetke, priče.

Uz oca nadarenog pučkog pripovjedača razvijao se talent autora kojem je objavljen niz literarnih ostvarenja: romana, pripovjedaka, poema, pjesama, humoreski. Godine 1990. izlazi mu zbirka pripovjedaka ‘Da se ne zaudobi’ pisanih na autentičnom splitskom dijalektu. Tada dovršava roman ‘Splićanin’ i ostavlja ga kao zalog sugrađanima i svima koji vole Split. Ovo je roman pisan na splitskom čakavskom dijalektu, a zanimljivim ga čini činjenica da je to prvi takav roman uopće.

Više o njegovom životu i djelu možete čuti u Knjižnici Dalmatina, Zagrebačka u 18 sati.

Zašto je njoj baš ova “Spli’ska ura” posebno važna, otkriva Adela Roudi, splitska kroničarka, jedna od pokretačica svih susreta u poznatoj splitskoj knjižnici.
-Zato jer sam ja Ljubu Plenkovića “kasno otkrila”, kasno i slučajno. Logično, da sam doma imala Uvodića i Kovačića, Smoju, Tolju i još ponešto “splićanistike”, ali od Plenkovića ni slova. Onda sam upoznala tetu Mariju Plenković, njegovu suprugu. Ona mi je darovala njegov roman “Splićanin”, a i ispričala puno toga o njemu. Roman mi je bio pravo otkriće. Rijetki mi vjeruju da sam ga pročitala tri puta. To je najspli’skiji od svih spli’skih libara. Među njegovim koricama je Split mojih predaka, predaja o težacima i ribarima, batelantima i artištima. Ako volite taj dio priča o starome Splitu, svakako dođite večeras na predavanje” poziva Adela sve u Knjižnicu Dalmatina.

Ljubo Plenković otišao je s ovoga svijeta 1998.godine, no ostao je u librima, ali i pričama Splićana i onih koji su Split prigrlili kao svoj grad, gotovo stoljeće nakon rođenja.

Tako to ide sa skromnim, a vrijednim ljudima, kako stoji u naslovu jedne od njegovih knjiga ‘Da se ne zaudobi’.

Ojdana Koharević