Sjećate li se dizalice Veli Jože?

Gorostas roni nogama u pijesak, kroči prema kopnu. Valovi mu skaču na pleća, guraju ga naprijed lomeći se u pjenu na njegovim leđima, pa ga onda vuku svom silom natrag. Ali im Jože odolijeva. Ide poloako sve naviše:diže se iz mora obasjan prvim tracima sunčanim, okrunjen pjenama, ovjenčan algama, uspravan kao kakav morski bog.” – Vladimir Nazor „Veli Jože“

Početkom pedesetih, u Nizozemskoj se gradilo nekoliko trgovačkih brodova za našu trgovačku mornaricu i jedna plovna dizalica, kapaciteta 350 tona, najveća na Mediteranu. Novogradnjama se trebalo predložiti ime, a za dizalicu se ni jedan prijedlog nije činio pravim. Nekome su u sjećanje došle riječi Vladimira Nazora i tako se ime Veli Jože nametnulo samo od sebe. Istarski je div ušao u jadransku stvarnost. Dizalica je izgrađena 1951. godine, a iz Nizozemske su je preko Atlantika i Biskaja do Splita doteglila dva snažna oceanska tegljača.

U oslobođenoj tršćanskoj luci Veli Jože lako podiže svoj prvi brod okružen ekipom Brodospasa. Spasilački pothvati bili su gotovo nezamislivi bez ove dizalice koja je prenosila i postavljala teške cilindre oko potopljenog broda. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, uz pomoć Velog Jože je podignuto i uklonjeno s plovnih puteva stotine tisuća tona upotrebljivog starog željeza koje je nekad nosilo ponosita imena: Rex, Numidia, Hans Schmidt,Valona, Ljubljana i niz drugih. Veli Jože je iz mora otrgnuo i nekoliko brodova koji su bili potopljeni uz talijansku obalu i u obalnim vodama Grčke od otoka Krfa do Pireja i Soluna. Jedan od ranih pothvata takve vrste bilo je i podizanje podmornice Medusa, koju su Talijani izgubili 1914. godine pred Venecijom u sukobu s austrijskom podmornicom.

Nakon toga (1962.), Veli Jože je s dna sjevernog Jadrana podigao zahrđali trup broda za kojeg nitko nije znao o kojemu je brodu riječ. Uskoro je na brodu otkrivena pločica s registarskim brojem i urezanim imenom Petar Šakić, koji je bio poznati splitski inženjer brodostrojarstva. Nakon pretraživanja spisa, ing. Šakić je utvrdio da se radi o parobrodu obalne plovidbe Trogir, sagrađenom 1935. godine. Veli Jože se koristio i za spašavanje brodova, pa je značajno spomenuti udes putničkog parobroda Knin, koji se 1952. godine nasukao na greben nedaleko od otočića Plevnika. Veli Jože ga je na kukama prenio u riječko remontno brodogradilište Viktor Lenac. Gorostas je pritjecao u pomoć Istri, Dalmaciji…

Godine 1967. odsukao je austrijski brod hladnjaču Cristina, koji se nasukao na otočiću Lukovac, blizu Vela Luke. Jože je više puta odlazio u teglju na duga putovanja iz Jadrana za Crno more i Dunav. Negdje iza 1966. godine, proveo je nekoliko mjeseci u bugarskim lukama i na Crnom moru. Najblistavije stranice iz njegove povijesti su sudjelovanje u čišćenju Sueskog kanala u Egiptu. Početkom 1957. godine, Veli Jože se pod zastavom OUN-a priključio podizanju potopljenih brodova u Port Saidu. To je bio jedan od najodgovornijih poslova koji je dotad bio povjeren Brodospasu. Četiri mjeseca rada u Kanalu bilo je od velikog značaja za tadašnju pomorsko-tehničku ekipu koja je bila među najboljima. Izvučen je potopljeni gliboder Lowis Perrier. Veli Jože se istakao i u gradnji Jadranske magistrale. Uz njegovu pomoć spojen je i dotad najveći Šibenski most, zatim Paški most i most koji spaja otok Krk s kopnom. Krajem 1965., dizalica je krenula i do Perzijskog zaljeva gdje je odstranjivala podrtine talijanskog tankera Luse, potopljenog eksplozijom. Veli Jože je radio i u Španjolskoj, Aleksandriji, Italiji… pomogao u dizanju silosa u splitskoj Sjevernoj luci, angažiran je u pulskom brodogradilištu Uljanik… Neke je poslove jednostavno bilo nemoguće ostvariti bez ove dizalice koja je ušla u legendu i postala neizostavni dio svakidašnjice: “ Ne bi ga maka ni Veli Jože!” Nazorov ili Brodospasov?

Tekst: Damir Višić

Fotografije: novilist.hr, blog.hr