Danas je Čista srijeda ili Pepelnica, prvi dan korizmenoga razdoblja u kršćanskom kalendaru, te početak 40-dnevnog razdoblja pripreme za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
Za Pepelnicu kao i za druge važne dane u katoličkom kalendaru postoje pravila koja se vežu uz ovaj dan, a posebno o ponašanju i konzumiranju hrane.
Crkva je tako Pepelnicu proglasila zapovjednim postom i nemrsom. Postiti znači najesti se dobro samo jednom u danu, a ne mrsiti znači ne jesti meso (obično se osim mesa ne jedu ni mlijeko, jaja i mliječni proizvodi). Naglasak je, dakle, na umjerenosti u hrani, posebno dragovoljnom gladovanju, kako bi se time posebno istaknula spremnost na žrtvu i odricanje iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti.
Tko je po Crkvi obvezan postiti, a koga obvezuje nemrs? Post obvezuje sve vjernike katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, dok nemrs obvezuje sve katolike koji su navršili 14 godina života u sve petke, a pogotovo korizmene, osim onda kada na taj dan padne svetkovina.
Sad je posebno važan dio koji se često zanemaruje kada se govori o običajima povezanima uz Pepelnicu. Tako post i nemrs, kažu u crkvenim krugovima, ne obvezuju one koji se nalaze u težim životnim situacijama, kao što su bolesnici, trudnice, dojilje, putnici ili oni kojima je zbog trenutnih okolnosti u kojima se nalaze, teško postiti i ne mrsiti. Kad govorimo o običajima u Dalmaciji, uobičajeno je da se na Čistu srijedu ili sridu jede riba. E sad dolazimo do onoga što se mora, a što ne. Kada primjerice pogledamo cijene na splitskoj Peškariji na Čistu srijedu, male trlje/trilje su od 3 eura po kilogramu do 14 eura za one veće komade, sarun/srun je 4 eura, škampi su od 10 pa do čak 45 eura za kapitalce, o gofovima da ne govorimo. Jedan bogatiji riblji ručak koji primjerice u kući stoji od 100 do 200 eura za veću obitelj, umjerenost i poniznost potpuno su nespojivi, no kao i kod svega, tko može i voli, neka izvoli.
Vrijedi ponoviti naputak za one koji ne bi smjeli postiti i ne jesti meso, u takvim se okolnostima preporučuje Crkva, ako je to fizički moguće, post i nemrs bi bilo dobro zamijeniti nekim drugim djelom pokore.
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Pepelnica je označavala završetak pokladnoga razdoblja te početak korizme i cijeloga sklopa uskrsnih običaja. Jedan od običaja je posipanje pepelom, obredno čišćenje i pranje….. Tako se nekada davno na Pepelnicu pralo posuđe kako bi se uklonili tragovi mesne hrane, jer je Pepelnicom započinjao četrdesetodnevni nemrs. Osim posuđa i ognjišnoga pribora, čistila se cijela kuća i okućnica, a u krajevima gdje je to zahtijevao način gradnje preduskrsno razdoblje bilo je prigoda da se kuće izvana i iznutra obijele vapnom, ovi običaji najčešći su bili na zagrebačkom području, kao i u Slavoniji. U Dalmaciji su se komoštre, a to je lanac s kukom za prihvat posude, verige, a to su lanci o koje se vješao kotao nad ognjištem, alat za polje, motike, vukli po ulicama, a u nekim mjestima čak prali u moru.
Prema katoličkoj Crkvi, riječ je o danu posvećenomu duhovnoj obnovi, poput fotografije naše čitateljice, kada mnogi vjernici obavljaju različite obrede, mole i razmatraju svoju vjeru. Isto tako, za mnoge je ovo vrijeme odricanja, no i to je osobno pitanje i izbor svakoga od nas.
Kako god doživljavali ovaj dan, od svega je najvažnije imati čistu dušu, a za one koji je nemaju Crkva vjernicima preporučuje više promišljanja o sebi i svojim (ne)djelima. Ovo korizmeno vrijeme je upravo i namijenjeno tome, ne tuzi i patnji, nego promišljanju kako bi do Uskrsa bili bolji ljudi.
Ojdana Koharević
