Današnji datum 17.ožujka važan je u hrvatskoj povijesti jer su prije 58 godina, upravo 1967. godine, u osvit Hrvatskoga proljeća, hrabri matičari donijeli Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. Na taj dan podsjeća zastupnik Hrvatskog Sabora Andro Krstulović Opara.
-Komunisti su je proglasili neprijateljskim aktom i počeli progon intelektualaca koji su se suprostavili nametnutom srpskohrvatskome. Kasnije su i spalili Hrvatski pravopis-potom izdan u Londonu-Londonac. Na 50. godišnjicu naše Deklaracije, godine 2017.- čudni ljudi, čudnog imena- donijeli su “sopstvenu” Deklaraciju o zajedničkom jugoslovenskome jeziku. Ne mire se s hrvatskim, kaže Krstulović Opara.
Upravo zahvaljujući Matici hrvatskoj i Saboru RH, prije više od godinu dana donesen je Zakon o hrvatskom jeziku.
– Unatoč svima njima, a na radost hrvatskih domoljuba i ljudi koji vole i čuvaju materinski jezik, 26. siječnja 2024. godine donijeli smo Zakon o hrvatskom jeziku. neizmjerno sam ponosan na to! Donijeli smo ga zbog budućnosti našeg materinskog jezika, ali i na čast brojnim hrabrim ljudima koji su se borili za hrvatski jezik i patili zbog njega, poručuje Krstulović -Opara, koji se upravo danas fotografirao s Mirom Gavranom, predsjednikom Matice hrvatske.
Dodaje i za sve nas važno promišljanje:
-Hrvatski jezik jest materinski i time je svakome od nas utkan u DNK. Odričući se ili zaboravljajući ga, odustajemo od svoje samobitnosti koja nas je baš putem jezika očuvala kroz burna i teška stoljeća. Djeca svoje najiskrenije osjećaje izražavaju materinskim jezikom. Onaj koji zapusti svoj jezik zapravo zaprečava govorniku najpreciznije izražavanje u razgovoru. Zapostavljanjem razvoja i njegovanja svoga jezika, govornika osakaćujemo. Posljedica tomu su izostanak razumijevanja u komunikaciji s drugima odnosno prevladavanje monologa, navodi Krstulović Opara.
Kratke, bezsadržajne poruke kojima su mladi zapljusnuti putem društvenih mreža, po njegovom mišljenju, osiromašuju njihov vokabular i posljednično otupljuju bistrinu njihovih misli.
-Ne budemo li čuvali i njegovali hrvatski jezik i mlade naraštaje učili njemu, izgubit ćemo i baštinu i kulturu naroda, izgubit ćemo vrijednosti najznačajnijeg biljega našeg identiteta i prepustit ćemo naše nasljednike posljedicama izostanka međusobnog razumijevanja i time zaglupljivanja. Za hrvatski, dok nam živo srce bije!, poručuje Krstulović Opara.
Ovome se nema što dodati.
Ojdana Koharević
