Kako ono kažu, većina najboljih priča kreće sa šanka, pa tako i ova današnja vuče svoje početke.
Prije par godina makarski Lištun, jedan kafić u kutu, vlasnik Tašo, inače bio strastveni gurman i lokalni boem, južinasto kišno popodne najbolje za leć ali eto tu smo, naravno gotovo uvijek se raspravlja ko je di šta marenda i popio.
Uz priču Tašo negdije iz dna hladnjaka vadi dvi teglice, u jednoj inćuni u domaćem maslinovom ulju a u drugoj ono što je današnja tema naše priče, KISELI MOTAR.
„E mali ja znam da si svukud bio ali imam za tebe nešto, i to moraš probati.“ Naravno lokalnu domaću hranu nikad ne odbijam pa eto i ovaj put još jedne škole.
Oštar okus kiseline, miris koji nema usporedbe s ničim što sam do sada sreo izdominirao je usnu šupljinu, čak i onaj inćun na kojem soli nisu žalili nije pokrio ovu kiselu mediteransku biljčicu.
Pod dojmom odlazim pun pitanja, u glavi vrtim širu sliku i tu avantura kreće.
Kratke informacije o staništu koje voli i pravac put mjesta gdje znam da ga ima u gotovo nedirnutoj prirodi, u vali Dubci iznad Vrulje na ulazu u Makarsku rivijeru.
Između oštrih obalnih škrija na kojima se još vidi sloj kristalizirane morske soli isušene orkanskim udarima bure stidljivo viri biljka motra.
Baš je ovako kao na slici priroda savršeno obojala ovaj surovi, vjetrom išibani kamenjar i ukopila ovu malu biljku.
Dolazim baš vrijeme svibnja kad je motar mlad i spreman za berbu, mlade stabljike uberem nožicama, onoliko koliko trebam a dio biljke ostavljam da nastavi svoj ciklus rasta i čuvam jer znam da ću je opet na godinu naći tu.
S asom u rukavu idem doma, to kažem jer u Kuharskom kanconjeru kojeg imam doma od našeg Veljka Barbijerija postoji receptura za onu eksploziju okusa što sam iz te male Tašine teglice kušao.
Po njoj radim svoje prve teglice motra a taj recept kroz godine dorađujem, te isti danas dijelim tu s vama da ukoliko se nađete na kamenjaru uz more i ugledate ovu malu biljku, obavezno se okušajte u pripremi aromatične mediteranske zimnice i kisele salate bez koje više među društvo ne serviram inćune..
Motar je inače samonikla mediteranska biljka, a zbog velikog udjela vitamina C se smatra i ljekovitom biljkom, vrijeme branja je kraj svibnja i početak lipnja kad su izdanci motra mladi.
Bere se na način sličan šparogi, mladi izdanak puca na mjestu gdje se presavije i samo se oni mariniraju, ali također dok je mlada biljka može se jesti i sviježa na salatu.
Odličan je uz ribu na roštilju ili kiseli u morske delicije te rižote.
Priprema za četiri staklenke:
0,3l octa alkoholnog
6l vode
Malo soli
U sterilnu staklenku (prokuhanu u vodi) napunimo mlade izdanke motra. Stavimo jedan oblutak kojeg smo također sterilizirali na vrh kao piz, jer bitno je da motar ostane potopljen u tekućinu, te zatvorimo. Tako upajcanog ga ostavimo oko 25 do 35 dana na suhom i hladnom mjestu i to je to! Također se mogu kiseliti i vrhovi koji su cak i prošli u fazu cvata ali oni će na kraju biti malo tvrđi te ih treba malo duže držati u otopini..
Tekst i fotografije: Jadran Grančić