Hvala Ljudi! Tako su sinoć reagirali mnogi na vijest s Marjana kako je u vrletima nadaleko poznatog, opjevanog splitskog brda pronađen maloljetni Splićanin, a nakon obrade u splitskoj bolnici otpušten je na kućnu njegu. Kao da se cijela Hrvatska ujedinila u potrazi, jer uz novinarske ekipe kojima je to posao, cijeli dan su strepili svi, oni koji žive u gradu pod Marjanom, ali i mnogi drugi izvan Splita i Hrvatske.
Ovo Ljudi, s velikim Lj nije tiskarska pogreška već iskrena zahvala svima koji su cijeli dan i večer proveli na Marjanu u potrazi za maloljetnikom. Ovi Psi isto nisu greškom u naslovu jer riječ je o potražnim psima koji su u sličnim slučajevima prvi koji otkrivaju tragove i pomažu spasilačkim timovima, a čak četiri psa tragala su na Marjanu uz hrabro ljudstvo i modernu tehnologiju.
Svi oni, pripadnici MUP-a, Hrvatske gorske službe spašavanja, vatrogasci, svih ostalih službi našli su se na južnim padinama Marjana s jednim jedinim ciljem – pronaći nestalu osobu.
Tko su ti ljudi u HGSS-u, znamo li što o njima? Ova služba nastala je 1950. godine, prije svega kao servis planinarske organizacije, poput drugih država gdje se gorsko spašavanje nametnulo kao potreba spašavanja alpinista. Kasnije se to proširilo i na druge posjetitelje planina u kojima su se provodile mnoge rizične aktivnosti. U Hrvatskoj je GSS počeo djelovati kao Komisija Hrvatskog planinarskog saveza, čija je ekipa bila sastavljena od članova nekoliko zagrebačkih planinarskih društava.
Samo 6 godina poslije, dakle 1956. godine osnovane su stanice GSS-a Samobor i Split, ali ne više u formi ekipe nego specijaliziranih samostalnih organizacijskih oblika. “Stanica“ se od tada bavi organiziranom pripremom i provođenjem gorskog spašavanja na određenom području. Takav organizacijski i teritorijalni oblik bio je putokaz razvoju HGSS-a kao nacionalne službe na području cijele Hrvatske. Zato se može reći da je 1956. godina bila prijelomna za ustroj Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj.
Početkom pedesetih godina u Splitu je stasala generacija vrhunskih alpinista, poput Vlade Jelaske, Stanislava Gilića, Joška Gerželja, Borisa Kulića, Borisa Kambića, Uroša Nigojevića i drugih…. Njima ni najteže stijene nisu bile prepreka, a to je bila prvi preduvjet osnivanja GSS-a u Splitu. Nakon njih došle su generacije drugih spašavatelja poput profesora Branka Bužančića, Vinka Maroevića, Nenada Čulića, Ive Kaliterne i drugih….
Danas je Stanica Split, služba visoke međunarodne kvalitete. U njenom sastavu djeluje niz vrhunskih spašavatelja koji aktivno sudjeluju u radu svjetske spasilačke asocijacije IKAR. Uz sve što na terenu rade pripadnici HGSS-a, daju i odmjerene, smirene i pametne izjave za medije, a to je više nego uspješno tijekom dana, ali i sinoć vrhunski odradio još jedan član HGSS-a Ante Jukić, na fotografiji dolje.
Neke spasilačke akcije koje je izvela Stanica Split vrhunac su struke i spadaju u svjetsku spasilačku literaturu, a ako nešto može okarakterizirati Stanicu Split kroz prvih 55 godina, upravo je odgovornost prema unesrećenima ljudima i prostoru. Njihov rad usmjeren je prema odgovornosti i učinkovitosti provođenja misija GSS-a; sprječavanje nesreća i spašavanje ljudi i materijalnih dobara: tamo gdje to drugi ne mogu.
I čovjekoljublje i domoljublje i u ratu i u miru, karakterizira ovu Stanicu. U Domovinskom ratu sudjelovala je većina pripadnika GSS Stanice Split, a prva akcija izvedena je na samom početku rata izvlačenjem naših boraca preko Dinare iz okruženog i zapaljenog Kijeva. Neki su od njihovib pripadnika bili i ranjeni u samim završnim oslobodilačkim operacijama. Stoga se s ponosom ističe kako su članovi ove Stanice časno dali doprinos obrani Domovine tamo gdje je bilo najteže. GSS Stanica Split je od samog početka bio veliko i jako uporište hrvatskog gorskog spašavanja. Stanica je neko vrijeme pokrivala cijeli južni dio Hrvatske: od Dubrovnika do Velebita, pa čak i dio Bosne i Hercegovine. Stoga nije čudno da su se zdušno zalagali za osnivanjem novih stanica na cijelom prostoru Hrvatske, a posebno u priobalju. Zato se za stanice Makarska, Šibenik i Dubrovnik i Orebić, može reći kako su djeca/nasljednici Stanice Split. Nije pretenciozno reći da je Stanica Split postala pokretač Hrvatskog GSS-a, širila puteve te otvarala mogućnosti ostalim stanicama i cijeloj Službi.
Stanica Split već je 1971. godine postala prva Stanica HGSS-a sa statusom pravne osobnosti. Takav status omogućio joj je stabilnije izvore financiranja, mogućnost samofinanciranja pružanjem usluga (uglavnom visinskih radova), ali i uključivanje u sustav zaštite i spašavanja. Ostvaren je i vrlo kvalitetni model suradnje Stanice s Civilnom zaštitom, Tehničkom kulturom i sličnim ustanovama a sve se to prenosilo i na druge sredine. Split je bio prva stanica u Hrvatskoj koja je riješila problem vlastitog prostora najprije u atomskom skloništu, a kasnije u primjerenijem gradskom prostoru. U Splitu su za potrebe održavanja hladnog pogona, po uzoru na suvremene svjetske službe, uvedeni prvi zaposlenici i prvi ročnici.
Prvi su u Hrvatskoj započeli s helikopterskim spašavanjem i uvođenjem novih resursa, tehnika i znanja, koje su umnogome uvećali učinkovitost spašavanja. Prvi su započeli i provodili obuke za helikoptersko spašavanje, rukovođenje potražnim akcijama spašavanja, uvođenjem pasa za potrage, spašavanje na divljim vodama i sl. Sva stečena znanja i iskustva Stanica je nesebično prenosila na druge. U Splitu je napravljena i prva istaknuta baza na helidromu, kako bi se skratilo vrijeme spremnosti za intervenciju, a sustavno se pristupilo preventivi i pripremi, uređenje isturenih helidroma po dalmatinskim planinama i otocima; poput Palagruže, Šćedra, Palmižane i Sušca. Uporno su ukazivali na potrebu unapređenja sustava zaštite i spašavanja, potrebu formiranja helikopterske službe, unapređenja sustava dojave o nesreći, uvođenja jedinstvenog broja 112 za poziv u pomoć. I uspjeli su u tome.
Planine na području djelovanja Stanice su: Dinara, Kamešnica,Mosor,Kozjak,Omiška dinara. Rijeke: Jadro, Cetina i srednje-dalmatinski otoci Vis,Hvar,Brač,Šolta,Čiovo kao i brojni pučinski otočići, a u zadnjem slučaju za kojega je doznao cijeli svijet je i poznato splitsko brdo, a i fotografija splitskog GSS-a pokazuje upravo tu akciju koja je imala sretan kraj, maloljetnik je prevezen vozilom Hitne pomoći u KBC Split.
Članstvo Stanice čini 84 volontera od kojih su 2 instruktori gorskog spašavanja, 14 instruktori specijalnosti Komisija HGSS-a, 39 gorski spašavatelji, 30 spašavatelji, 7 pripravnici, 9 spašavatelji u pričuvi, 4 počasni članovi.
U svrhu potrage za nestalim osobama unutar Stanice aktivno djeluje 2 voditelja potraga, 2 licencirana potražna K9 tim-a, 5 licenciranih upravitelja bespilotnim letjelicama i 3 kartografa.
Specijalnosti unutar Stanice su 17 letača spašavatelja, 10 ronioca, 2 speleo ronioca, 24 spašavatelja na brzim vodama i u poplavama. Među članstvom su i 3 liječnika, a među svima nabrojenima su i potražni psi.
Da pišemo romane u nastavcima ne bi im mogli dovoljno zahvaliti za sve. Spomenuli smo i financiranje, iako ovo nije tekst o tome, reći ćemo da koliko god im dali s državne ili lokalne razine, malo je za ono što znaju i rade za sve nas. Oni su dobili nagrade, priznanja, pljeskalo im se na raznim događajima, pisalo se i pisat će se, a njima je i dalje najvažnija i najveća nagrada – spašeni život.
Ojdana Koharević