Sinjani i Sinjanke ovo znaju, a znaju i povjesničari, ljubitelji baštine, no mnogi će se iznenaditi kako je čuvena Sinjska alka opstala zahvaljujući austrijskom grofu Thurnu i njegovom pismu upravo na današnji dan, 10.veljače 1798. godine.
Pismo grofa Rajmunda Thurna je najstariji službeni spis Sinjske alke kojega je te 1798. godine grof, prvi austrijski povjerenik za novozaposjednute krajeve, iz Zadra poslao tadašnjem zapovjedniku Sinja, Jakovu Grabovcu. U tom pismu grof Thurn piše kako je Dvorska komisija potpuno odobrila da se u Sinjskoj krajini i dalje održava Alka, na posljednji dan karnevala, kako je do tada bilo uobičajeno.
U istoj godini je još jedan vrijedan povijesni dokument o Alki što je, u čast baruna Corneo-Steffanea, drugoga opunomoćenog austrijskog povjerenika za Istru, Dalmaciju i Albaniju, održana 14. svibnja, kojom ju je prilikom, u svečanome govoru, nazvao ‘brillante spettacolo’ (blistavi prizor).
Poznato je da se ova hrvatska viteška igra održava svake godine u nedjelju prve trećine kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza kojom je okončana opsada grada 1715. godine. Tada je 700 hrvatskih branitelja iz Sinja odbilo navalu turskog zapovjednika Mehmed-paše Čelića čija je moćna vojska brojala čak 60 tisuća vojnika. Kroz stoljeća u puku Cetinske krajine još živi predaja kako je Čudotvorna Gospa Sinjska otjerala Osmanlije, a ponosni Sinjani su kao vječni zavjet odanosti i poštovanja utemeljili vitešku igru. Za Alku se uvijek traži mjesto više, a u Sinj danima prije stižu svi oni koji makar jednom žele doživjeti jedinstven događaj. O veselju i sreći u domu slavodobitnika da ne govorimo, to treba doživjeti.
Sinjska alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije 1979. godine, a 15. studenog 2010. upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
A sad još malo povijesti; pismo grofa Thurna je najstariji službeni dokument Alke no najstariji pisani spomen o Sinjskoj alci potječe iz 1784. godine, a sonet i odu je na talijanskom jeziku ispjevao splitski liječnik i glazbenik Julije Bajamonti. E to su te veze životne, tada su uglednici pisali ‘brillante spetacollo’, a danas je dosta reći ‘posve’ i svi znaju gdje ste i o kojem ponosnom gradu govorite.
Zaslužila je Alka još mnogo toga, no ostavit ćemo nešto i za druge tekstove, a ovogodišnjoj, 310. Alki se svi radujemo.
Ojdana Koharević
