Ćićo Senjanović zbog Hajduka završio u – samici

Ćićo Senjanović pravim imenom Đermano bio je poznati novinar, ali i talentirani sportaš. Otkrio je to Ćićin brat Siniša (na fotografiji gore) na večeri Spli’ska ura u splitskoj Knjižnici Dalmatina.

U ovoj maloj knjižnici koja od 2023.godine radi kao dio Gradske knjižnice Marka Marulića, u ponedjeljak navečer tražile su se dodatne stolice jer je bilo mnogo onih koji su željeli čuti nešto novo o novinaru, satiričaru Ćići kojega nema već skoro 12 godina. Poker asova i organizatori ovoga zbivanja, članovi Collegiuma Split kroz povijest, Adela Roudi, Edo Šegvić, Ingrid Perkušić i Mate Tavrić nasmijavali su publiku Ćićinim batudama i tekstovima, a posebno je bio dojmljiv “nastup” gosta iznenađenja brata Siniše. Otkrivajući kako je Ćićo bio talentirani sportaš jer “čega god bi se uvatija bija je pravi”, Siniša je dodao da je osim omiljenog mu picigina, Ćićo bio izvrstan i u tenisu. Novinarsku karijeru predodredila mu je davnih godina učiteljica Ana Ćurković. “Pitala je Ćiću u 4.razredu osnovne šta će biti kad naraste, a on je reka: Ne znan. Učiteljica mu je rekla: Bit ćeš novinar.” ispričao je Siniša Senjanović i nasmijao brojnu publiku.

Nije to kraj smijurijama iz njihovih života jer Ćićo je, prepričao je brat Siniša, bio u JNA kao rezervist u Batajnici kod Beograda. Jednom je zbog utakmice Hajduka i Crvene zvezde koja se igrala u Beogradu preskočio zid kasarne, otišao na utakmicu, no na povratku su ga otkrili, priveli komandantima, on im je ‘zabeštima sve po spisku’  i završio u – samici.

Šjor Edo Šegvić (na fotografiji Mladena Jelića) čitao je tekstove o piciginu, omiljenoj Ćićinoj rekreaciji poznatoj nadaleko i izvan Splita. U davna vremena baluni za picigin nosili su se iz Italije, a poslije su otkrili loptice za tenis, njih bi brusili dok nije bila spremna za – Bače.

I Mate Tavrić, zaposlen u Knjižnici čitao je njegove tekstove o piciginu “…. Picigin je izmišljen na Bačvice, igra se na Bačvice, a sve ovo drugo šta oni zovu da je picigin niti je picigin, niti je picigina vidilo….” čitao je Tavrić Ćićine pisanije o poznatoj igri i dobio pljesak publike.

Ona koja je ‘kriva za sve’ jer je organizirala ovu lijepu večer, Adela Roudi, splitska i dalmatinska čuvarica baštine otkrila je onima koji to nisu znali kako je Ćićo pravi Splićanin, ali je od 11 godine života preselio u – Zagreb. -U Zagrebu je živija do 26.godine, volija je balun, picigin, iša u vojsku, završija Ekonomiju, ali Split ga je poteza pa se 1975. vratija u Split, radija u Carini, Transjuga…. podsjetila se dijela Ćićinoga životnoga puta Adela.

Ćićo je s Brankom Efendićem stvarao ‘Berekin’, zafrkantsku novinu koja se radila uz puno smija, a čekala se na trafikama od Splita do Zagreba.

-Sigurno njih dvojica kod svetog Petra izmišljadu berekinade…kazao je sjetno Edo Šegvić prijatelj obojice berekina.

O Ćićinoj omiljenoj temi, hrani/spizi čitala je Ingrid Perkušić, nasmijala je publiku Ćićinom pričom ‘Kruva i masti’ , ali izazvala lijepa sjećanja na ta vremena kad je ovo jelo bila prava delicija.

Ćićo je objavio na stotine tekstova, ali i čak 10 knjiga, jedna od njih je Dorin dnevnik. Mnogo bi se moglo pisati o Dorinim maštarijama, no nećemo sad dužiti s ovim tekstom, osim nekima nepoznate činjenice da je Dorin suprug – Bršljan. Zašto baš bršljan, e to znaju oni rijetki.

Dorin dnevnik je štivo koje uvijek treba čitati, smijati se i ponovno mu se vraćati kao i svemu što je Ćićo pisao. Znaju to mnogi poznati koji su večeras bili u Dalmatini, a koje je ‘uhvatio’ Mladen Jelić, Ćićin prijatelj s picigina;  Branka i Feđa Klarić, Ljubica Srhoj, Snježana Rudan, Amara Trgo, Mladen Tudor te mnogi drugi, a večer je uveličala i Ćićina teta, poznata čuvarica prirodne baštine Ivna Bućan.

“Ajde stani više bogati raspisala si se ka’ da pišeš romane….” kao da čujem Ćiću, kolegu s kojim sam nekada davno dijelila istu redakciju, a sada dijelim ovaj tekst s guštom uz poruku ‘Sritan vam 76. rođendan tamo gori, bome ima vas toliko da nam se lipo smijete…’

Fala Ćićo, nasmijali ste nas i razgalili u isto vrime, učinili dan kojega neki nazivaju ‘najdepresivnijim danom u godini’, posebnim, vedrim i nasmijanim. To mogu samo veliki ljudi.

Ojdana Koharević