Babac: Povratak korijenima, tradiciji, je jedini put očuvanja vrijednosti

Poticanje ekološke proizvodnje kod nas je više deklarativno, dok je na tržištu sasvim druga priča, eko proizvodi ne stižu na police eko prodavaonica, a država ih opterećuje PDV-om od 25 posto, istaknula je u razgovoru za PoslovniFM Sandra Babac, vlasnica OPG-a i istoimenog brenda Šinjorina smokva, iz mjesta Vrsi u Zadarskoj županiji.

Vlasnica OPG-a doživjela je neobičnu transformaciju – iz novinarskog svijeta prešla je u svijet poduzetništva i kako kaže, nije joj žao.

– Ušla sam u ovo sasvim slučajno, iako ništa u životu nije slučajno pa ni ovaj naš posao, farma i proizvodnja od ekološkog voća. Proizvodimo jedinstvene pekmeze, imamo brojne nagrade, no od nagrada ne živimo, već dulje od 20 godina živimo od tržišta. Drago mi je što smo prepoznati i ono što je sigurno je kvaliteta od koje ne odustajemo ni pedlja, naglašava Babac.

Na pitanje urednice i voditeljice podcasta Poslovni đir, Ojdane Koharević, da usporedi tadašnje stanje u proizvodnji sa sadašnjim vremenom, Babac kaže:

– Bili smo totalni analfabete, dotepenci (došljaci op.a.), postojala je samo jedna knjiga o smokvi, tri autora i to je sve. Na Googleu nije bilo tada informacija i tada sam rekla ‘ja ću to promijeniti’, prisjetila se Babac, napominjući kako je prije desetak godina organizirala festival smokava u Zadru, pokrenula male manifestacije…. Cjelovit, vrlo iskren i zanimljiv razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Počeci im nisu bili jednostavni, čak nisu uspjeli dobre sadnice kupiti kao što ih ima danas, ali su barem bile hrvatske. Posadili su prvi nasad 2004., drugi 2009., treći 2012…..

Osim smokve posadili su i dunju te nešto sadnica višnje maraske, ali otkupljuju i od kooperanata. Osim smokve, kupuju mandarine, šljive i maraške.

– Posebno smo ponosni na ekološku proizvodnju džemova, bez ijednog dodatka, ističe Babac. Dodaje da su njihovi proizvodi najbliži voću iz prirode, kad ga nemate na stablu, imate ga u staklenkama. To je nešto što mogu jesti djeca i stariji koji brinu o zdravoj prehrani.

Urednica i voditeljica je primijetila da se poduzetnici često žale na sporu birokraciju, a s jednim dijelom se složila i sugovornica, napominjući njihovu pomoć kod dobivanja sredstava iz IPARD projekta, no naglašava drugi važni problem u njihovom poslovanju.

– Posebno opterećenje predstavlja PDV od 25 posto, ili slikovito svaku četvrtu staklenku moram dati nekamo. Znate li koliko staklenki moram prodati da bi mogla preživjeti u onom hladnom dijelu godine? U Francuskoj, koja njeguje ovakve proizvođače, je PDV samo 5 posto na takvu vrstu proizvoda. Jedini spas je u izvozu, no tu smo prepušteni sami sebi, postoji Komora koja brine o velikim proizvođačima, a za male manufakturne, njih ni druge u suštinski nije briga – kaže Babac.

Svojom proizvodnjom smokve, tu poljoprivrednu kulturu žele otrgnuti zaboravu, jer ako Zadar ima primjerice jedan ‘sushi and wine’ festival (uz opasku da se i ne naziva hrvatskim imenom), zašto energija nije uložena u festival smokava da na sličan način upriliče neku sličnu manifestaciju i za smokvu… Primjerice, francuski grad Menton ima svoj festival limuna pa je šteta što se nešto slično ne događa i kod nas.

– Manifestacije kao takve pokazuju i koliko nam je stalo do naših tradicijskih vrijednosti. Povratak korijenima, tradiciji, je jedini put vrednovanja, kaže Babac.

Kad se govori o ekološkoj proizvodnji, oni kao proizvođači nailaze na još jednu prepreku u plasmanu proizvoda:

– Nas nema ni u jednoj ekološkoj prodavaonici, nekome smetaju etikete, nekome smeta viša nabavna cijena i činjenica da mogu zaraditi više od nekih jeftinijih, a manje kvalitetnih proizvoda. Vrlo sam razočarana tim busanjem u prsa zbog ekološke proizvodnje, to je sve deklarativno i žalosno, iskreno će Sandra Babac.

Za razliku od ostalih poslova koji vape za radnicima, kod njih problema s radnom snagom – nema.

– Ovo je obiteljski posao, gdje moj suprug najviše zasuče rukave, no kad vam dođe vrijeme berbe, onda svi potegnemo i svi beremo. Tad se ubijete od vrućine jer vi s prvim zrakama sunca morate biti u polju i početi brati. Ne stignete jesti ni piti, no to je jedna aktivnost u isto vrijeme u godini, za sada nemamo namjeru nikoga uzimati, govori Babac.

Kako kaže, u ovo doba godine ima puno posla i prije uroda, od košnje do navodnjavanje, a na tom terenu je vrlo opasna bura koja im nanese morsku sol što može biti pogubno za nasade. Tako su jedne godine imali veliku štetu, a lani su morali doslovno tuširati stablo po stablo i tako izbjegli veću štetu.

Autorica: Ojdana Koharević Foto: PoslovniFM